Aldous Huxley i promašen lov na pravednost | Blog #3
Aldous Huxley me oduševljava zadnje vrijeme. Prije samo godinu-dvije, nisam ni znao za njegov rad izvan distopijskih romana koji su klasici. Ispada da je bio vrsni znalac i student duhovnosti, religijskih učenja i puta prema Božanskom.
Kolekcija od 26 eseja o pitanjima duhovnosti “The Divine Within” mi je ovih dana u rukama, a, prema onome što sam čitao do sada, “The Perennial Philosophy” će također biti knjiga vrlo vrijedna vremena i pozornosti.
Zbog ovog isječka z jednog od eseja Aldous Huxleya sam se danas smijao kao Djed Božićnjak na punoj terasi kafića.
"The stoic thinks to deny himself by making acts of the surface will. But the surface will is the will of the self, and his mortifications tend rather to strengthen the ego than eliminate it. He is apt to become, in the tremendous phrase coined by William Blake, "a fiend of righteousness." Having denied one aspect of his ego merely to strengthen another and more dangerous aspect, he ends up by being more impervious to God than he was before he started his process of self-discipline.
To fight self exclusively with the self serves only to enhance our selfhood. In the psychological field there can be no displacing without replacing. For preoccupation with self must be gradually substituted by preoccupation with reality. There can be no effective mortification for enlightenment without meditation or devotion, which direct the attention away from self to a higher reality.
As I have remarked before, all spiritual processes are circular, or rather spiral. In order to fulfill the conditions of enlightenment we must have the glimmerings, if not of enlightenment itself, at least of an idea of what enlightenment consists in."
Svatko tko pliva u engleskom jeziku zna da bilo kakav prijevod izraza “fiend of righteousness” ne može odati počast tom intelektualnom spuštanju, kao ni izazvati niti približan smijeh. Demon pravednosti? Manijak pravednosti?
Aldous Huxley je pisao takve komentare prije doslovno 100 godina, a Blake je djelovao još 100 godina prije toga. Huxley je oblikovao vrhunski argument i misao za mnoge kontemplacije, a William Blake daje municiju za nazivanje stvari pravim imenom, koja očito služi generacijama u budućnosti jer ja sad nastavljam s time u 2024.
Ako pratite “industriju duhovnosti”, možete primijetiti da je to o čemu govore relevantnije nego ikad. “No fap movement” je na YouTubeu najdraža stvar malih zbunjenih sokolića koji “žele Ferrari”. Svi oblici hvaljenja da netko “posjeduje manje od 50 stvari”, da živi u minimalističkom stanu s jednom žlicom, vilicom i nožem, da radi specifični protokol “dopamin detoxa”… Dok svi redom ne znaju kako se zovu. Već savršeno sjedaju u Huxleyev komentar. Što se vidi u njihovom zbunjenom putu, ako ih pratite samo nekoliko godina na YouTubeu.
“A fiend of righteousness” :)
