Mindfulness alati za nošenje sa stresom
16/03/2024
Ugrabi besplatan dvosatni edukativan trening u kojem usvajaš teoriju i praksu mindfulness vježbi. U suradnji s Centrom za karijere pri Ekonomskom fakultetu u Rijeci, održao
Zašto neznalice sebe smatraju stručnjacima? Dunning-Kruger efekt i 4 načina samozaštite od pogrešaka u vlastitom razmišljanju
- Luka Šolta
- Psihologija
Podijeli ovu objavu:
Ukratko
Dunning-Kruger efekt je sklonost ljudi da misle da su pametniji nego što jesu ili da umanjuju svoju vrijednost. Ukratko, pogreška u samoprocjeni.
Ta pojava je primijećena u svim aspektima društva. Od liječnika i profesora na fakultetima do običnih vozača na cesti.
Postoje načini da budemo svjesni te pogreške u vlastitom razmišljanju i da je umanjimo. Iako, takvi načini se ne podučavaju nigdje u školskom sustavu ili visokom obrazovanju.
Azijati čine obrnutu pogrešku od Zapadnjaka. Ne misle da su pametniji, nego odmah umanjuju svoje sposobnosti.
BRZI PREGLED
Što je Dunning-Kruger efekt?
Zadnjih nekoliko desetljeća rezultati istraživanja ukazuju na to da ljudi, u pravilu, precjenjuju svoje sposobnosti. U manjem broju slučajeva ih podcjenjuju. U svakom slučaju, istraživanja poput “Dunning-Kruger efekta” ukazuju da smo loši u procjeni toga što možemo ili ne možemo napraviti, što znamo, a što ne znamo. Pogotovo smo loši u uspoređivanju vlastitih sposobnosti s tuđima.
Psiholozi Dunning i Kruger su 1999. kreirali studiju koja je dovela do identifikacije jednog od brojnih oblika kognitivne pristranosti, odnosno ljudske sklonosti određenom načinu razmišljanja. Novootkrivenu psihološku pojavu su nazvali “Dunning-Kruger efekt”. Cijelu studiju možete pročitati ovdje.
U njihovoj studiji utvrđeno je da ispitanici nekvalificirani za određena područja donose pogrešne zaključke i netočno se smatraju kvalificiranim u tim područjima. Percipiraju sami sebe na istoj razini sa stvarnim stručnjacima.
Sama činjenica da nemaju kvalifikacije ispitanicima onemogućuje da primijete svoje pogreške u zaključivanju. Štoviše, oni s najnižim izmjerenim kompetencijama ocjenjivali su sami sebe kao najveće stručnjake. U socijalnoj psihologiji takva pojava naziva se i “iluzorna superiornost”.
Kako bismo lakše shvatili ovaj psihološki fenomen, prisjetimo se zabavne reklame za Ožujsko pivo, koju vjerojatno poznajete iz hrvatske pop-kulture.
Studija Dunninga i Krugera je pokazala i “drugu stranu medalje”. Ispitanici koji su zaista bili pravi stručnjaci nisu bili svjesni koliko loše svi ostali performiraju. Zato su sami sebe ocjenjivali niže nego što je realno, misleći da svi imaju znanja kao i oni. Da oni sami “nisu ništa posebno”.
Navedeno spada među pristranosti u razmišljanju koje psiholozi nazivaju “prokletstvo znanja”, kao i “efekt lažnog konsenzusa”, u kojima ljudi misle da svi znaju ono što oni znaju, odnosno da su svi drugi performirali dobro samo zato što su oni sami performirali dobro.
Dakle, Dunning-Kruger efekt obuhvaća obje navedene krajnosti. Loše performere koji misle da su oni sami odlični i odlične performere koji misle da su svi ostali također odlični. Ono što im je zajedničko jest da krivo procjenjuju svoje ili tuđe sposobnosti. Čine pogreške u razmišljanju.
Vrijednost istraživanja ovakvih obrazaca u ljudskom ponašanju leži u tome da naučimo kada možemo uspješno djelovati sami u procjeni neke situacije, a kada nam treba savjet drugih. Kada je vrijeme da priznamo da nešto ne znamo i potražimo prave stručnjake?
Originalno istraživanje znanstvenika Dunninga i Krugera iz 1999., koje možete pročitati ovdje, obuhvaćalo je četiri studije u 3 područja: humor, logičko razmišljanje i gramatika. Dobar rezime studije leži u sljedećoj rečenici: “Pogrešna kalibracija od strane nesposobnih proizlazi iz pogreške u procjeni sebe, dok pogrešna kalibracija od strane visoko sposobnih proizlazi iz pogreške u procjeni drugih“.
Ovo je priča koja stoji iza inspiracije za Dunning-Kruger istraživanje…
Limunov sok čovjeku daje moć nevidljivosti?
David Dunning je dobio inspiraciju za istraživanje čitajući neobične priče iz Svjetskog Almanaha izdanja 1996. godine. U jednoj priči iz almanaha, četrdesetpetogodišnjak u Americi opljačkao je dvije banke ne mareći za maskiranje pred sigurnosnim kamerama ili zaposlenicima. Pri uhićenju je, u potpunoj zbunjenosti, izjavio: “Ali, nosio sam sok…”
Naknadno je utvrđeno da je pljačkaš bio u dubokom uvjerenju da mu mazanje lica limunovim sokom daje nevidljivost pred kamerama banke. U daljnjem ispitivanju policijski službenici su saznali da pljačkaš čak nije išao u pljačke “samo tako”, već je performirao niz znanstvenih eksperimenata kako bi ispitao svoju hipotezu o soku. Namazao je lice s limunovim sokom i, izgriženih očiju od limunske kiseline, napravio je nekoliko Polaroid fotografija sebe “s maskom”. Na fotografijama nije nije bilo nikoga, stoga je zaključio da “plašt nevidljivosti” djeluje. Pravi razlog zbog kojeg na fotografijama nije bilo nikoga ostao je prekriven velom tajne, čak i policijskim istražiteljima.
Navedeni događaj potaknuo je Dunninga na dizajniranje istraživanja. Ako je taj pljačkaš bio nesposoban za pljačkanje banaka, možda je njegova niska razina vještina sama po sebi spriječila ikakvo shvaćanje da je zapravo inkompetentan?
Svojim istraživanjem su osvojili satiričnu "Nobelovu nagradu"
Druga zanimljivost vezana za ovaj efekt jest da je istraživanje Dunninga i Krugera 2000. godine osvojilo satiričnu nagradu “Ig Nobel Prize”, koja se od 1991. dodjeljuje neobičnim znanstvenim otkrićima koje “isprva nasmiju ljude, a zatim ih natjeraju na razmišljanje”.
Ime nagrade dolazi od igre riječima u engleskom jeziku – ignoble” (u prijevodu “neplemenit”) znači suprotno od “noble” (u prijevodu “plemenit”).
Satirična “Nobelova nagrada” za spoznaje u ljudskoj psihologiji inspirirane smotanim pljačkašem. Zvuči prikladno. No, valjda se ne radi samo o humoru? Koliko je zapravo vrijedno znanje dobiveno kroz istraživanja Dunninga i Krugera, kao i sva ostala istraživanja u područjima grešaka u razmišljanju?
Dunning-Kruger efekt u zanimanjima koja svi prepoznajemo
Istraživanja fenomena iluzorne superiornosti su počela otprilike u drugoj polovici 20. stoljeća. Do danas je napravljeno stotine studija koje se bave s tom tematikom. Sve se na neki način dotiču tematike Dunning-Kruger efekta, tj . činjenja pogrešaka u razmišljanju.
Pogledajmo što kažu studije o razmišljanju predstavnika nekoliko struka koje svi znamo.
Kirurzi misle da su sposobniji nego što jesu
U jednoj studiji primijećeno je da specijalisti opće kirurgije precjenjuju svoje kompetencije. Mladi doktori misle da su kompetentniji nego što jesu.
S druge strane, najsposobniji kirurzi umanjuju svoje sposobnosti, upravo kao što Dunning-Kruger efekt nalaže. Zaključeno je da kriva samoprocjena može utjecati na daljnji razvoj kirurga te da se u njihovom osposobljavanju treba primijeniti psihološki pristup koji uzima u obzir navedeno.
Studija je iz 2021., stoga je realno očekivati da se bilo kakve naučene lekcije mogu implementirati u standardni sustav edukacije liječnika tek kroz nekoliko desetljeća od danas. I to samo ako se utvrđeni efekt uopće prepozna u struci i uvaži kao relevantan. Stoga, ne očekujte nagle promjene u sustavu zdravstva, ako i uopće.
Svi profesori na fakultetima sebe smatraju najboljim predavačima
Iznenađujuće je da niti najobrazovaniji nisu pošteđeni ove kognitivne pristranosti. U studiji iz 1977., 94% profesora na jednom fakultetu je sebe smatralo iznadprosječnim učiteljima, dok je njih 68% sebe smjestilo u top 25% performera.
Uz pomoć osnovnog znanja statistike i logike jasno je da 94% pojedinaca ne može biti iznadprosječno jer to narušava poantu prosjeka. Očito se radi o pogrešci u razmišljanju. O krivoj percepciji realnosti. Isto vrijedi i za drugu navedenu statistiku iz istraživanja.
Mnogi od nas mogu potvrditi iz vlastitog iskustva da ni danas u kurikulumu fakulteta ne postoji sadržaj koji osposobljava studente u tematici samoprocjene. Edukacije koje bi ih upozoravale na opasnosti od pogrešaka u procjeni sposobnosti – ne postoje.
Profesori koji predaju danas su pohađali još stariji kurikulum, što vodi do zaključka da su i stari i novi profesori daleko od upoznavanja s ovom materijom te da će vjerojatno činiti iste pogreške u procjeni. Jer jednostavno ne postoji program koji bi ih osposobio za drugačiji pristup.
Kada se takva edukacija kreira i implementira u obrazovni sustav, njeni efekti će biti vidljivi u društvu tek za nekoliko desetljeća, kada ti studenti počnu raditi. Dakle, prvo čekamo da se efekt primijeti, zatim čekamo da se efekt uvaži, nakon čega čekamo da se ljudi organiziraju i kreiraju adekvatnu edukaciju koja pokriva takav efekt i tek tada dolazi čekanje da se učinci te edukacije pokažu u društvu.
Dunning-Kruger efekt je definiran 1999., a razne studije o kognitivnim pristranostima, poput ove navedene iz 1977., postoje i dulje od toga. Kako biste onda sami procijenili, u kojoj smo od navedenih faza “čekanja”? Možda negdje između primijećivanja efekta i uvažavanja da postoji i da je relevantan.
Budući piloti ne znaju procjeniti svoje realne sposobnosti, a prevozit će putnike?
Dunning-Kruger efekt je utvrđen i među studentima aviacije. U studiji studenti s niskim kompetencijama imali su nerealno pozitivno viđenje svojih sposobnosti. Studija je rađena mjereći znanje iz gramatike, no istraživači su time identificirali disfunkcionalan obrazac razmišljanja među ispitanicima.
Zaključili su da se u kurikulum treninga pilota, kontrolora leta i drugih profesionalaca aviacije treba uključiti podizanje samosvjesti o vlastitim realnim kompetencijama. Ti studenti će nerealno procjenjivati sve svoje kompetencije, uključujući i one vezane uz siguran prijevoz putnika zračnog prometa.
Aviacija je jedno od područja u kojima edukacija i stvarne kompetencije znače život ili smrt, stoga autori predlažu rješenje. Manje kompetentni studenti bi se mogli usmjeriti na osnovne treninge, dok bi se više kompetentni mogli dodatno ohrabrivati i poticati da razviju svoja znanja i vještine. Najveći izazov bi ležao u identifikaciji i odvajanju studenata u odgovarajuće skupine.
Autori studije zaključuju: “Precjenjivanje kompetencija u znanjima specifičnim za aviaciju može značiti odvojenost percepcije i stvarnosti. (…) Sveučilišni aviacijski kurikulumi rade razmjerno dobar posao podučavanja studenata kako upravljati avionom ili zračnim prometom. No, podučavati previše samouvjerenog studenta o njegovim ograničenjima je puno teže, ali kritično za osiguravanje sigurnosti državnog zračnog sustava.”
Skoro svaki vozač u cestovnom prometu misli da je "vrhunski vozač"
U tematici iluzorne superiornosti, poznata je studija iz 1981., u kojoj je utvrđeno da 88% vozača u Americi i 77% u Švedskoj sebe smatraju iznadprosječnim vozačima, što ne može biti statistički realno. Ista studija je ponovljena i ekspandirana 2022. na skoro 10 puta više ispitanika u Americi te je utvrđen isti zaključak.
Autori studije takve rezultate o vozačima automobila smještaju u efekt “bolji-od-prosjeka”, koji je srodan Dunning-Kruger efektu i također spada u efekte iluzorne superiornosti. Efekt bolji-od-prosjeka je obrazac ljudskog ponašanja u kojem precjenjujemo svoje izglede za postizanje dobrih rezultata ili vrline koje imamo, a podcjenjujemo rizike za loše rezultate ili naše mane. Taj efekt istraživači nazivaju “jednim od najrobustnijih fenomena samopoboljšanja.”. Drugim riječima, fenomen kojim ljudi najviše “podebljavaju” svoje sposobnosti. “U svojoj glavi”, naravno.
Knjižničari i ostali tragači za informacijama misle da su pametniji nego što jesu
Informacijska pismenost je posebice zanimljivo područje kad pričamo o deluzijama u razmišljanju.
Udruženje američkih koledža i sveučilišta definira informacijsku pismenost kao sposobnost u pravom trenutku prepoznati potrebu za nekom informacijom, zatim je moći locirati, identificirati, evaluirati, učinkovito je koristiti i na kraju podijeliti s drugima.
To je najbitnije za knjižničare koji traže egzaktna znanja za njihove korisnike koji pišu znanstvene radove.
Zvuči i kao odlika jednog “modernog Sokrata” s pristupom internetu, zar ne? Prepoznaje da o nekoj temi “zna da ništa ne zna”, odnosno, “prepoznaje potrebu za nekom informacijom”. Zatim je “locira, identificira, evaluira i učinkovito koristi i dijeli s drugima”.
Nažalost, deficitarni smo sa “suvremenim Sokratima”. Istraživanje iz 2016. obuhvatilo je 53 studije iz područja informacijske pismenosti. Rezultati su jasno potvrdili prisustvo Dunning-Kruger efekta u tom području. Zaključeno je da percipirane i stvarne vještine ljudi u traženju točnih informacija strahovito odudaraju. Ponovno, oni s najslabijim vještinama informacijske pismenosti se smatraju najvještijima i zatim u realnosti ne performiraju baš dobro.
Što je “razmišljanje o razmišljanju” i zašto je to bitno?
Za bolje razumijevanje Dunning-Kruger efekta i ljudskih tendencija u razmišljanju općenito, vrijedno je upoznati se i s pojmovima “metakognicije” i “metaignorancije”.
Kognicija znači razmišljanje, a metakognicija je razmišljanje o samom činu razmišljanja.
Nastavno na to, metaignorancija znači nesposobnost promatranja vlastitog razmišljanja. Neznanje o vlastitom razmišljanju.
U studiji iz 2011., Dunning referira na metakogniciju u već spomenutom obrnutom kontekstu – kroz metaignoranciju. Neznanje o vlastitom neznanju. U studiji Dunning izjavljuje da će “argumentirati kako je skoro pa nemoguće pojedincu, prepuštenom samom sebi, nagađati o tome koliko ne zna.” Nažalost, u takvom argumentiranju i uspijeva. Ljudi imaju slabe sposobnosti metakognicije.
Kao što su studije poput one u aviaciji eksplicitno upozorile, u modernom obrazovnom kurikulumu bilo kojeg nivoa nedostaju adekvatni programi koji pokrivaju područje ljudskog razmišljanja. Čak i na samom vrhu obrazovnog sustava – na fakultetima.
Iz tog razloga, za pojmove poput metakognicije vjerojatno nismo ni čuli prije čitanja ovakvih istraživanja. Istraživanja koje, na kraju dana, osvajaju “satirične nagrade”, što nam govori o tome koliko se cijeni njihova vrijednost u mainstreamu.
No, stvari vrlo brzo prestaju biti “smiješne”. Ako ne znamo niti za osnovni pojam iz područja “razmišljanja o razmišljanju”, odnosno prvi put čujemo što je to metakognicija, gdje se onda nalazimo na grafu kompetencije u području metakognicije? Koliko smo izvježbani u tome? Vjerojatno smo na najgorem mjestu Dunning-Kruger efekta – među inkompetentnima koji imaju vrlo visoko mišljenje o svojoj sposobnosti.
Kako biste samoprocjenili svoju sposobnost “razmišljanja o razmišljanju”?
Kako biste ocijenili svoje vještine metakognicije od 1 do 10? Koliko dobro možete promatrati svoj misaoni proces i kritički ga sagledavati? Ocjena koju si odredite jest vaša percipirana kompetencija, a ne ona stvarna.
Zatim možemo napraviti “inventuru” naših vještina i alata u području “razmišljanja o razmišljanju”. Ako želimo preoblikovati i poboljšati sam čin razmišljanja, kako bismo pristupili takvom pothvatu? Koji zadatak bismo si zadali? Što bismo radili? Koje vježbe bismo koristili? Koliko dugo? Bismo li mogli nekog drugoga naučiti “razmišljati o samom razmišljanju”, na strukturiran način koji vodi do pozitivnih rezultata? To bi bila realna kompetencija u razvoju sposobnosti razmišljanja o našem razmišljanju, odnosno metakogniciji.
Ako nemamo temeljiti popis takvih jasnih koraka, koliko se u stvarnosti zapravo bavimo kultiviranjem i oblikovanjem svojeg razmišljanja? Ili je to područje u potpunosti prepušteno slučaju?
Jedan od ključnih zaključaka studije Dunning-Kruger efekta jest da ljudi koji su loši u samoprocjeni u pravilu uz to imaju i loš model za napredovanje.
Kako ste se ocijenili u prethodnom paragrafu? Imate li jasan popis vježbi i zadataka za jačanje i razvijanje metakognicije? Za napredovanje potreban je trezveni i realan pogled na postojeću razinu kompetencije i prepoznavanje grešaka koje činimo.
Osim ako se niste samostalno, na svoju ruku educirali i istraživali tematiku metakognicije, vjerojatno nemate previše konkretnih ideja kako razvijati tu vještinu. Nažalost, sve navedeno ukazuje na to da naše društvo i obrazovni sustav ne sadrže elemente koji nas opremaju za metakogniciju, samoprocjenu naših sposobnosti i općenito prepoznavanje mogućih grešaka u razmišljanju.
Što onda možemo napraviti odmah po pitanju ove cijele tematike?
4 stvari koje možemo napraviti da se zaštitimo od Dunning-Kruger efekta
Prije svega, bitno je znati da se Dunning-Kruger efekt ne bavi “glupim ljudima”, već ljudima koji nisu obučeni u određenom području. Stoga, svi smo obuhvaćeni ovim efektom. Ne samo “glupi ljudi”. Jer, svi smo u nekim područjima needucirani. Nemamo kompetencije baš u svemu, zar ne?
Vrko konkretan način kako možete raditi na boljem upoznavanju sebe je kroz coaching, ali postoji i nekoliko jednostavnih stvari koje možemo učiniti kako bismo kod sebe minimizirali Dunning-Kruger efekt:
- Prije davanja mišljenja, stati i napraviti samoprocjenu naših kompetencija u tom području
- Postavljati pitanja umjesto davati mišljenje
- Tražiti feedback od pravih stručnjaka
- Educirati se o samoj temi i educirati se kontinuirano
Napravite dobru samoprocjenu
U grafu iz originalne studije, koji rezimira podatke ispitanika, primjećujemo tendenciju da deluzija vlastitog znanja jenjava tek porastom pravih kompetencija. Stoga je cilj razviti vlastite prave kompetencije.
Graf nastavlja s prikazom rasta kompetencija, sve dok ne prevagne u drugu krajnost deluzije, gdje najkompetentniji stručnjaci zagaze u prokletstvo znanja misleći da svi znaju što oni znaju.
Za razvijanje znanja i kompetencija, sve počinje s dobrom samoprocjenom toga što znamo i što ne znamo. Ključna vještina u tome je metakognicija, koju smo već spomenuli, a važno je razumijeti i tri kategorije znanja:
- Known knowns ili znano znanje – stvari koje znamo sa sigurnošću. Npr. stolar koji izrađuje namještaj desetljećima zna što i kako može napraviti.
- Known unknowns ili znano neznanje – stvari kojih smo svjesni da postoje i za koje znamo da nemamo dovoljno znanja. Npr., kako konstruirati raketu koja može napustiti Zemljinu atmosferu?
- Unknown unknowns ili neznano neznanje. Stvari kojih nismo niti svjesni da postoje. Kategorija najvažnija za nošenje s Dunning-Kruger efektom
Dakle, Dunning-Kruger efekt zadire u kategoriju unknown unknowns. U područja o kojima ljudi ne znaju praktički ništa. Sigurno ne dovoljno da bi poznavali vlastitu razinu kompetencije.
Ako uspijemo napraviti skok iz nesvjesnog neznanja u poziciju da shvaćamo da nešto ne znamo, dakle iz unknown unknowns u known unknowns, to će efektivno spriječiti ili barem umanjiti našu pogrešku u samoprocjeni.
To možete uvijek napraviti s jednim jednostavnim pitanjem prije donošenja suda. “Je li moguće da postoji nešto što ne znam o ovoj temi?”.
U originalnoj studiji istraživači su zamijetili da ljudi nemaju problema s krivim procjenama svojih sposobnosti u područjima u kojima im je bilo jasno da ne znaju ništa. Poput karikaturno prekompliciranih sposobnosti da “rekonstruiraju motor s unutarnjim izgaranjem u automobilu” ili da “medicinski dijagnosticiraju neku vrlo specifičnu bolest”. To je spadalo u kategoriju znanog neznanja. “Jasno mi je da je to ozbiljna tema i da ne znam ništa o tome.”
Čim zauzmemo poziciju znanog neznanja, više ne možemo raditi arogantne sudove o svojim kompetencijama. Za takvu poziciju potrebno je poštovanje prema širini postojećeg znanja i vještinama drugih struka, kao i iskustvena svjesnost goleme kompleksnosti svijeta koji nas okružuje.
Sokrat je “znao da ništa ne zna”. Izjavivši to, možda je upravo – znao nešto što mi ne znamo? Što ga je moglo natjerati na takvu izjavu?
Vrlo vjerojatno je bio svjestan ovakvih deluzija i pogrešaka u ljudskom razmišljanju jer izgleda da je shvatio veličinu i ozbiljnost treće pozicije unknown unknowns. Svojom izjavom je stoga zauzeo drugu poziciju known unknowns, čime je izbjegao Dunning-Kruger efekt.
Možda je i zauzeo najgori oblik druge krajnosti Dunning-Krugerovog efekta, u kojem je u stvarnosti vrhunski stručnjak, a percipira se kao netko tko ne zna “baš ništa”? Šteta što ga ne možemo testirati danas kroz psihološke studije.
Postavljajte pitanja
Pametna i pravovremena pitanja mogu biti vrjednija od odgovora.
Ona predstavljaju otvaranje novih puteva i mogućnosti. Onih kojih niste bili svjesni prije samog pitanja. U vama osvješćuju poziciju znanog neznanja.
Odgovori zatvaraju puteve i kreiraju iluziju da ste završili s “potragom za znanjem”. Dok mudri ljudi znaju da svaki odgovor sa sobom nosi nova pitanja.
Ako ste sposobni postaviti dovoljno kvalitetnih pitanja oko neke teme, to će neminovno voditi do shvaćanja da nemate sve odgovore. Samo onaj tko nije svjestan beskonačnosti pitanja misli da ima sve odgovore.
Kreirajući mnogo kvalitetnih pitanja, mijenjate svoju poziciju u znano neznanje i time se mičete iz najgore pozicije Dunning-Kruger efekta. Onoga tko misli da sve zna, a zapravo ne zna.
Tražite feedback i pružite podršku ljudima oko sebe dajući feedback
Socijalni psiholozi ističu da je društveno osjetljivo davati direktan i otvoren feedback, pogotovo ako je to loš feedback. To je i nešto što svi znamo iz općeg društvenog života. Ljudi izbjegavaju davati feedback jer izbjegavaju potencijalne konflikte. Netko bi se mogao naljutiti.
Ako to svi radimo u normalnim razgovorima, logično je da će se i stručnjaci suzdržati od potpune iskrenosti kako bi vas poštedjeli neugode.
Ipak, važno je imati na umu značajanost feedbacka.
Dunning je 2003., kroz četiri vrlo zanimljive studije, pokazao da eksterni utjecaj na osobnu percepciju sposobnosti u obliku feedbacka ima značajan učinak na pojedinca.
Pozitivan i konstruktivan feedback je rezultirao značajnim utjecajem na samopercepciju ispitanika, koja je bitna u brojnim životnim situacijama. Primjerice, žene koje imaju jednako znanje u fizici kao i muškarci mogu biti sklone izbjegavati karijere u znanosti jer smatraju da nisu dobre u tom području.
Pozitivan feedback ne može čarobno uvećati znanje ispitanika, to nije ono što se dogodilo u studiji. Zbog pozitivnog feedbacka, ispitanice su postale svjesnije svojih sposobnosti koje su imale od početka i prestale su se samosabotirati. Imale su realniju sliku mogućnosti koje su im otvorene.
Stoga, potrudite se davati pozitivan feedback svojim prijateljima, poznanicima i članovima obitelji. Ako je netko talentiran u nečemu i nije toga svjestan, nego ima nedostatak samopouzdanja, studije su pokazale da smo u mogućnosti pozitivno utjecati na njihovo samopouzdanje.
Ako ste vi u pak poziciji niskog samopouzdanja, preuzmite inicijativu na drugi način i otvorite se razgovoru i feedbacku drugih. Zatražite feedback.
Educirajte se
Učeni ljudi će uvijek potvrditi – što je veći “otok vašeg znanja”, to je veća dodirna površina otoka s “morem neznanja”. Zato će samo najobrazovaniji biti u stanju reći “znam da ništa ne znam”.
Ironično postignuće. To je ono što dobijete kao nagradu za cjeloživotno učenje. Shvatite da ništa ne znate!
Osim Sokrata, i drugi vrsni i učeni umovi su prepoznali ovu pojavu u prošlosti. Dunning i Kruger su u svojim radovima citirali dvije povjesne ličnosti koje su svojim izjavama demonstrirale poznavanje fenomena.
Bio je to Charles Darwin s “Neznanje češće daje samopouzdanje nego znanje.” i s “Jedna od najbolnijih stvari našeg vremena je ta da su glupani samopouzdani, dok su oni s imalo mašte i razumijevanja puni sumnje i neodlučnosti.”
Stoga, kakva vam je kultura cjeloživotnog učenja i konstantnog propitkivanja razine vlastitog znanja? S time se možda najbolje možete zaštititi od grešaka u samoprocjeni. Što više učite, to ćete više shvaćati ograničenja vlastitog znanja.
Samo najveće neznalice misle da sve znaju. Za takva obilježja neznalica znamo i iz običnog, “neakademskog života”, a to potvrđuju i istraživanja poput onog Duning-Kruger efekta. Stoga je rješenje jednostavno – nemojte biti neznalica! Učite kontinuirano.
Čitajući citate Darwina i Bertranda Russela možemo se sjetiti i važnosti feedbacka, što smo već spomenuli. Kao što kaže Russel, oni koji imaju talent su često bez samopouzdanja. Kroz vaš feedback ih možete ohrabriti u smjeru vlastitog samopouzdanja. Ako imaju talent, podsjetite ih da imaju talent.
Nikako nije dobro preuzimati ulogu roditelja za ljude oko sebe, ali pozitivan feedback za kojeg se ne vežete vas ništa ne košta. Vrlo malo ljudi ima veličinu i leadership potreban za kvalitetno ohrabrenje svojih prijatelja i poznanika. Vaš trud nekome može učiniti razliku.
U Aziji rezultati studija - potpuno suprotni!
Za kraj, jedan jako zanimljiv i važan komadić ove beskonačne slagalice o ljudskoj samopercepciji dolazi iz područja antropologije.
Proučavanje efekata iz socijalne psihologije uvijek uključuje ljude, a ti ljudi uvijek pripadaju svojim lokalnim kulturama. Aboridžini se ne ponašaju isto kao i ljudi s kravatama u staklenim zgradama u New Yorku, zar ne?
Stoga je bitno razumijeti što je etnocentrizam. To je koncept koji se može usporediti s idejom geocentričnog sunčevog sustava. “Mi smo u središtu svemira”.
U etnocentrizmu, okruženje osobe koja je promatrač i kultura kojoj ta osoba pripada je središnji motiv za interpretaciju cijelog svijeta te osobe. Sve ostalo osoba promatra u odnosu na vlastitu kulturu. U tom smislu, zapadnjaci misle da se svi ponašaju kao zapadnjaci, a ljudi s Istoka misle suprotno.
Stoga, ako je nešto dokazano u zapadnim zemljama, ne mora značiti da vrijedi u svim kulturama diljem svijeta. U središtu svih psiholoških istraživanja su uvijek ljudi i njihovo ponašanje, a kultura nekog naroda je ključan element u ponašanju ljudi tog naroda. Ako ne uzimamo u obzir različite kulture, koliko su nam važeći zaključci o “temeljnoj ljudskoj prirodi”?
Meta-analiza postojećih studija iz 2007., koja uspoređuje ponašanje ispitanika iz Amerike i Kanade i Kine, Japana i Južne Koreje je pokazala da ljudi iz istočno-azijskog područja demonstriraju upravo suprotne rezultate Dunning-Kruger efekta. Umanjuju svoje sposobnosti od samog početka.
Stručnjaci to tumače kao spremnost tamošnjih pojedinaca na vlastito poboljšanje, a time i veći društveni doprinos. Takva su kulturalna obilježja azijskih zemalja. Pojedinci žele demonstrirati spremnost za bolji doprinos zajednici i zbog toga sami sebe etikatiraju kao “nedovoljno dobri, ali spremni na rad na sebi”.
2001. su pokazali da Japanci na istaknute nedostatke reagiraju samokritično, dok Kanađani pokušavaju nadoknaditi taj nedostatak s nerealnim preuveličavanjem drugih osobina. Postoji još mnogo takvih zanimljivih studija.
Kakvo iznenađenje. Sav taj trud kroz znanstvena istraživanja kako bi se ustvrdili psihološki obrasci ljudske vrste i zatim se javljaju potpuno suprotni rezultati zbog drugačijeg “sitnog” faktora – kulture.
No, nije sve izgubljeno. Dobar zajednički nazivnik studija s Istoka i Zapada jest da su i zapadnjaci i istočnjaci skloni krivoj procjeni vlastitih sposobnosti, ukoliko nisu stručni u tom području. Dakle, u smjeru precjenjivanja ili podcjenjivanja, svi čine pogreške u procjenama.
Za kraj, poslušajte samog Dunninga. U 20 minutnom govoru na temu ovog efekta, dijeli informaciju da niti on ni Kruger nikad nisu odabrali da se efekt zove po njima. Kako sam kaže, pomirili su se s time da će njihova prezimena sada biti povezana s inkompetencijom, ignorancijom, lošim performansom i naivnošću
Reference
- Kruger J, Dunning D. Unskilled and unaware of it: how difficulties in recognizing one’s own incompetence lead to inflated self-assessments. J Pers Soc Psychol. 1999 Dec;77(6):1121-34. doi: 10.1037//0022-3514.77.6.1121. PMID: 10626367.
- Can general surgery interns accurately measure their own technical skills? Analysis of cognitive bias in surgical residents’ self-assessments, Karnick, Aleksandr et al., Surgery, Volume 170, Issue 5, 1353 – 1358, 2021, DOI: https://doi.org/10.1016/j.surg.2021.04.008
- Cross, K.P. (1977), Not can, but will college teaching be improved?. New Directions for Higher Education, 1977: 1-15. https://doi.org/10.1002/he.36919771703
- Pavel, Samuel R.; Robertson, Michael F.; and Harrison, Bryan T. (2012) “The Dunning-Kruger Effect and SIUC University’s Aviation Students,” Journal of Aviation Technology and Engineering: Vol. 2: Iss. 1, Article 6. DOI: https://doi.org/10.5703/1288284314864
- Svenson, O. (1981). Are we all less risky and more skillful than our fellow drivers? Acta Psychologica, 47(2), 143–148. https://doi.org/10.1016/0001-6918(81)90005-6
- Koppel, L., Andersson, D., Tinghög, G., Västfjäll, D., & Feldman, G. (2023, May 10). We are all less risky and more skillful than our fellow drivers: Successful replication and extension of Svenson (1981) . https://doi.org/10.17605/OSF.IO/FXPWB
- Alicke, M. D., & Govorun, O. (2005). The Better-Than-Average Effect. In M. D. Alicke, D. A. Dunning, & J. I. Krueger (Eds.), The Self in Social Judgment (pp. 85–106). Psychology Press.
- Mahmood, K. (2016). Do People Overestimate Their Information Literacy Skills? A Systematic Review of Empirical Evidence on the Dunning-Kruger Effect. Communications in Information Literacy, 10 (2), 199-213. https://doi.org/10.15760/comminfolit.2016.10.2.24
- Dunning, D. (2011). The Dunning-Kruger effect: On being ignorant of one’s own ignorance. In J. M. Olson & M. P. Zanna (Eds.), Advances in experimental social psychology, Vol. 44, pp. 247–296). Academic Press. https://doi.org/10.1016/B978-0-12-385522-0.00005-6
- Ehrlinger, J., & Dunning, D. (2003). How chronic self-views influence (and potentially mislead) estimates of performance. Journal of Personality and Social Psychology, 84(1), 5–17. https://doi.org/10.1037/0022-3514.84.1.5
- Heine SJ, Hamamura T. In search of East Asian self-enhancement. Pers Soc Psychol Rev. 2007 Feb;11(1):4-27. doi: 10.1177/1088868306294587. Erratum in: Pers Soc Psychol Rev. 2007 May;11(2):204. PMID: 18453453.
- Heine, S. J., Kitayama, S., & Lehman, D. R. (2001). Cultural Differences in Self-Evaluation: Japanese Readily Accept Negative Self-Relevant Information. Journal of Cross-Cultural Psychology, 32(4), 434–443. https://doi.org/10.1177/0022022101032004004
Podijeli ovu objavu:
Luka Šolta
O MENI
Coach, predavač, trener osobnog razvoja i predsjednik Hrvatske udruge za coaching. Kroz pristup utemeljen na dokazima, zadovoljstvo mi je kreirati strukturirane programe za osobni razvoj i individualno raditi s ljudima.
